Ja volim službu i  svaki dan kad dođem u iskušenje da se otisnem u svijet korupcije ,pjevam:“služba je služba,služba je služba…“! I to me leči.izbacio sam iz pjesme ono „družba je družba“ jer me uopšte ne interesuje družba u službi.

mladi špijun,pripravnik,spreman da se dokaže u jednom radnom danu prikupi otprilike 349 informacija.norma je 120,ali želja za dokazivanjem ga je dodatno motivisala. Mladi Poneđeljko(to je ime mladog špijuna) je prisluškivao mog komšiju Slobodnog.

Slobodni(komšija) je precizno objašnjavao svom prijatelju kako je odlučio da zavede i seksualno opšti sa predsjednikom parlamenta,lokalnog.

Dragi komšija Slobodni ima strašan plan.

Pojaviće se na javnoj raspravi o studiji lokacije za stazu za bob.

Kad predsjednik lokalnog parlamenta bude ulazio u salu doma razonode i enigmatike,slučajno će se sudariti sa njim i u tom trenutku će ga zamoliti da se izdvoje iz gužve.

Lokalni(ime predsjednika parlamenta) sa oduševljenjem prihvata ponudu Slobodnog i odlazi sa njim u WC .

Sad se vraćam na suštinu priče.

Mladi Poneđeljko je vidio tu situaciju.To se dešavalo pred njegovim očima i on ima dilemu.

Špijunsko biti ili ne biti!Ima informaciju koja može Lokalnog da spasi od zlih namjera Slobodnog.

Ali kako da je kaže Lokalnom?Kako da mu saopšti da Slobodni ima ozbiljne ambicije prema njegovoj guzici,preciznije prodiranju u njegovo dupe,a da to nije zbog neke usluge ili pomoći,nego čista seksualna ambicija.

Pustit Lokalnog da najebe(!) ili najebati sebe pred svima.

Kako da on uskoči između njih dvoje i postavi svoje dupe pred Slobodnim da bi spasio Lokalnog?! Kako?!

e mladosti,mladosti…što mi šćede da se bavim ovim poslom..jesam li mogao biti novinar,pa da normanlo špijam o nekim pristojnijim stvarima nego ovako da čuvam guzice…a što ako se Slobodni šalio kad je pričao planove…a što ako te riječi imaju skriveno značenje…što ako to znači da će da ga ubije ili tako nešto…a ja kao budala stidljiva ćutim..imam informaciju,sve je jasno a stidim se da je kažem… je li to špijunska etika?!

što se dogodilo sa mladim špijunom nije bitno…još manje je bitno što se dogodilo na čučavcu u WC-u,a najmanje su bitni razlozi kašnjenja javne rasprave o studiji lokacije za bob stazu u mojoj lokalnoj zajednici koja je počela sa dvadesetak minuta zakašnjenja..

ali ova priča ima svoju poentu!itekako.Ovjde je precizno predstavljen plan djelovanja kako da se službenici“ službe je služba“ dovedu u dilemu koliko je njihov posao isplativ.Ovo je topla preporuka svim „državnim neprijateljima“ koji rade „protiv interesa države“ i koji su stalna meta „službe je služba“,kako da broj službenika smanje na minimum.

Zamislite jedan sastanak u sivim,futurističkim prostorijama službe,koji preko skyp-a vodi direktor (koji na službenom putovanju u kini,ali zbog hitnosti je morao virtuelno da bude na briefingu),a na tom sastanku se raspravlja o preduzetim mjerama za suzbijanje penetracije  opozicionih kuraca u Šefovo dupe…

Dakle,na posao neprijatelji,reforma „antidržavnog djelovanja“ ne može da čeka!

Lako je..Jednostavno,obećaš da će dobiti po milion.Ili da ćeš im uzeti taj koji imaju.Ili da ćeš da ih ubiješ.I njihovu djecu i roditelje..Ili ćeš da ih mučiš.Ili ćeš da im pokažeš što bi sve mogli da imaju i kako lako to mogu da izgube.

Najefikasnije mučenje—

Čuo sam da to rade u Rusiji.Zatvorenika,disidenta,špijuna,neprijatelja države i tome slične ljude muče dok ne polude.Ali oni imaju ideju,jaču od svega. ćute ili neće da se slome.Što su veće muke,inat je veći,jer kad se dođe do dna i kad se nema što izgubit onda se dobija volja.

Vjerujem da je jedan od najkreativnijih  mučitelja,Staljin,svojoj zemlji, koju je prilično sjebao i razjedinio,ostavio neke najstrašnije metode mučenja,koje je i danas teško prevazići.Sigurno se te metode primjenjuju i danas(jer je Staljin ipak neprevaziđen),ali ako neko baš ima informaciju za koju se isplati priređivati te najstrašnije muke,onda ta je taj neko sigurno i otporan na sve zamislive muke i zna zašto i kako može ostati dosljedan.

Ali i za to ima «lijeka».

Ja sam bijesam i razočaran i preplašeno fasciniran dometima ljudskog uma,kad sam čuo za mučenje kojem niko ne može da se odupre.

Upravo tako.

Prvih nekoliko mjeseci mučenik se izlaže najstrašnijim fizičkim mukama.Dovede se na korak od smrti.Naravno sa ogledalom u ćeliji.

Nakon toga slijede teže mentalne muke.I još teže fizičke.

Jednostavno,dovede se do stanja kad moli da umre,alii mu ne dozvoljavaju.

Nakon toga svane jedno divno jutro.Mučenika probudi povjetarac sa neke tropske plaže u predivnoj vili na Maldivima.

Jadan, polumrtav ili poluživ, budi se i vidi oko sebe najbolji,nasmijani ljekarski tim koji je spreman da ga njeguje i liječi.U početku od šoka ne zna što mu se dešava.Onda se vrati i shvati o čemu se radi.Shvati da su oni pripremili to da bi priznao sve.I onda se malo buni.Ali u sebi misli « neka me vrate u život» jer ta volja za životom je jača od svega(vjerujem Šopenhaueru) i pomisli «ali im neću reći ništa».I uživa u toj idili,dok oko njega neki smireni ljudi pokušavaju da mu objasne da treba da radi za njih jer je pokazao da je dovoljno jak « a ta njegova snaga je vrijednija od informacije koju čuva».To je uprošćeno citiranje onoga što mu govore.

I naravno,velikog borca ne uspijevaju da slome.Njegov ego raste,njegov inat,snaga i želja da ostane dosljedan opet raste isto kao što je rasla u najvećim mukama.

On je pobjednik!Vjeruje u sebe!

I onda dolazi ono od čega se nemoguće odbraniti…

«Potpuno oporavljenom» mučeniku,koji je dobio i stomačić od vrhunske hrane koju je jeo mjesecima i preplanuli,bronzani ten,dovode porodicu koju nije gledao godinama.

Supruga,sin i ćerkica koji već idu u školu.

Gleda ih nasmijane sa terase krasne vile na Maldivima.Supruga plače a djeca ne znaju gdje su.Ne znaju čak ni da im je on otac.

Pored njega je ostala samo posluga.Ponuđeno mu je da u toj divnoj kući razmisli još par mjeseci o tome da li želi da sarađuje sa njima. Sa porodicom.I u trenutku kad se osvijesti i shavti da su supruga i dječica stvarno tu,nježno i snishodljivo prilazi batler koji je već postao nešto slično prijatelju,neko ko je sa njim razgovarao samo o bezbrižnim stvarima bez pomena onoga zbog čega je mučenik baš tu.Prilazi s leđa i tiho govori da sin liči na mučenika.Tiho mu šapuće na uvo da mu je žena baš zgodna i udaljavajući se govori mu da će ih na terasi čekati ručak kad požele.

I taman kad je porodica sve bliže,batler,mirni čovjek blage naravi mu kaže,vraća se kao da je nešto zaboravio i kao da govori najobičniju stvar kaže «ovo vam je posljednja šansa da se predomislite i da nam otkrijete to što čuvate».

Mučenik u trenutku šokiran.Batler miran i nasmijan.Gleda ga pravo u oči.Dok čuje kako se njegova supruga penje uz stepenice smirujući dječicu i opominjući ih da budu mirni,shvata da je ono što je od početka znao stvarno istina i monstrumi koji su mu to priredili stvarno postoje.Teško mu je i da se prisjeti u takvom raju kroz kakve je muke prošao.Već je tu mučnina.

Zna da ne može da umre,da mu oni to neće dozvoliti,zna da ga ako odbije čekaju muke gore(ako je moguće) od onih koje je već prošao.I dalje čuje svoju djecu i suprugu koja mu se približava,ali ga je strah da se okrene.Batler gleda mirno.Pravo u oči.Pred sobom vidi dva puta.Oba potpuno jasna.

Je li pošteno od njega očekivati da ne prizna?

Na vrijeme sam odustao da ovu priču ispričam osobi koja je sebi postavila pitanje koje sam citirao na početku.Jer zbog nečega sam vidio da bi bio spreman da ovaj recept iskoristi….